Share


BLUZ ZA POČETNIKE

Dana 19. septembra u knjižari "Plato" održan je FOKUS Javni čas na temu "Bluz za početnike". Nastavnik je bio Robert G. Tili, multimedijalni umetnik iz Subotice. Akcenat časa je bio dat na istoriji i današnjoj ulozi bluza na svetskoj muzičkoj sceni.

 


PO-ETIKA BLUESA

Blues je vokalni i instrumentalni oblik muzike, koji svoje korijene ima u američkoj muzici 19. stoljeća. Prvih desetljeća prošlog stoljeća izlazi iz anonimnosti i prodire u šire krugove američke i kasnije svjetske kulture.

Prvi opisi bluesa mogu se pronaći tek u tekstovima putopisaca, koji su na putovanjima američkim jugom opisivali pjesme Afroamerikanaca, koji su uz tu ritmičku muziku sebi olakšavali rad na plantažama. Među prvim objavljenim blues kompozicijama s fiksiranim tekstom i potpisom autora smatra se skladba "Memphis Blues" od Williama Christophera Handyja kojeg su nazivali i "ocem bluesa" iz 1912. godine. Slijedeće godine je ponovno objavljena, u novoj verziji i s novim tekstom bliža tradicijskom obliku bluesa u formi od 12 taktova. Prava na tu pjesmu je prodao za 100 dolara, a iste godine sklada "St. Louis Blues " i zatim "Hesitation Blues". Nakon što je objavio "Beale Street Blues" (1916.) g. seli se u New York gdje se nadao da će imati bolje uvjete za rad i u kojem je otvorio vlastitu izdavačku kuću (Handy Record Company). Godine 1926. objavio je blues antologiju "Blues: An Anthology: Complete Words and Music of 53 Great Songs", vjerojatno prvi pokušaj opsežnog dokumentiranja bluesa. Blues je preko Handyjevih skladbi stigao i do Evrope i to zahvaljujući američkim vojnim orkestrima, koji su pratili američke vojnike za vrijeme prvih mjeseci Prvog svjetskog rata.

Tako se u Evropi počeo razvijati stilizirani blues, a među prvima su ga prihvatili francuski kompozitori Darius Milhaud i Maurice Ravel. Godine 1920. izdana je ploča s Mamie Smith, koja je prvi gramofonski snimak crnog izvođača bluesa. Prve pjesme su postigle relativan uspjeh pa se snimaju i druge dvije "Crazy Blues" i "It's Right Here For You, If You Don't Get It, 'Tain't No Fault of Mine", koje su postigle opći uspjeh i s time započinje era "klasičnog bluesa", karakteristična po pjevačima bluesa koje prate jazz muzičari poput Kinga Olivera, Louisa Armstronga, Sidneyja Becheta, Charliea Greena.

Urbani velegradski blues razvija se u crnačkim zajednicama nakon Drugog svjetskog rata kao manje više samostalna blues umjetnost, koja u početku nije imala nikakve veze s jazzom ili zabavnom muzikom i da bi umjesto "Race Records" s vremenom postala "Rhythm and Blues" (RnB) i podloga za novi muzički žanr 1950ih "Rock and roll" (rock 'n' roll). Bluesom dominira ljubavna tematika pisana u glazbenoj formi od 12 taktova i prema tekstu podijeljenom na strofe od po tri stiha, pri čemu je drugi identičan s prvim poput: Woke up this morning with the blues down in my soul Woke up this morning with the blues down in my soul Saying "My baby gone and left me, got a heart as black as coal".

U bluesu se rijetko pjeva o sreći i zadovoljstvu, on je poezija čežnje, rastanaka i očekivanja, osobnih katastrofa i padova. Govori o ljubavi zrelih ljudi, čija je ljubav ili jednostavna privrženost nastala s godinama, ili probuđena strast muškarca i žene. Ženska nevjera u bluesu je vrlo često prihvaćena kao nužnost i neizbježnost o kojoj se uz igru riječi pjeva na sasvim pomirljiv način. Blues pjesme govore o ljudima koji se ne mogu zadržati na jednom mjestu, već stalno negdje odlaze, bježe od svega i svačega. Tako su zahvaljujući migracijama crnačkog stanovništva bluesom opjevana putovanja vlakom, cestama, brodovima. Čiste socijalne teme su vrlo rijetke u bluesu, ali i o njima se pjeva kao i o svim sitnim realnostima svakodnevnice. Istaknuti primjer politički vrlo angažiranog bluesa je pjevač J.B. Lenoir, koji je pjevao o nepravdi, rasizmu i vojnicima u vijetnamskom ratu: I never will go back to Alabama, that is not the place for me You know they killed my sister and my brother, and the whole world let them peoples go down there free ili deprimirajući Born Dead: Every black child born in Mississippi, You know that poor child was born dead. A njegovu smrt je pak opjevao John Mayall u pjesmi Death of J. B. Lenoir. Uz sve nevolje koje je blues opisivao i silne neprilike u koje su dolazili njegovi likovi na svojim besciljnim putovanjima, naravno da se razvio i takozvani zatvorski blues. Jailhouse Blues bi se mogao čak smatrati podvrstom bluesa kojeg nalazimo kod mnogih izvođača. Blues predstavlja neizbježnost i nužnost, on nikada ne gubi vezu sa životom i uvijek govori o pojedinačnom iskustvu ili doživljaju.

Za val oduševljena prema bluesu zaslužni su The Blues Brothers, Rhytm and Blues bend kojeg su vodila dva komičara John Belushi i Dan Aykroyd. Oni su bili članovi originalnog sastava televizijskog NBC šoua Saturday Night Live, na kojem su kasnije i prvi puta nastupili pod imenom Blues Brothersa 1977. godine. Sa svojim konceptom su imali toliko uspjeha i zadovoljstva, da su počeli nastupati i izvan emisije, a na kraju su snimili i istoimeni film. Unatoč imenu, većina pjesama Blues Brothersa su bili soul i R&B klasici...

(Odlomak iz teksta «GENEZA FOLK I-COUNTRY BLUESA», Zagreb, 2001)